Vozeći putem koji kreće od Ribnjaka, preko Ksavera, Mihaljevca, pa dalje Gračanskom cestom prolazi se sjevernom suburbanom strukturom zagrebačke podsljemenske zone. Izmjena zelenih parkovnih zona i izgrađenih površina promjenjive gustoće formira glavnu sliku ovog dijela grada. Noviji graditeljski pothvati, bez obzira na dimenziju nisu uspjeli nadmašiti preciznu, prepoznatljivu strukturu Magaševog vrtića. Kontekstualnu, ali i samodostatnu.
Skretanje s Gračanske ceste obilježeno je podvožnjakom ispod pruge s dva visoka polukružna luka. Cesta dalje vodi uzbrdo, uskim putem, serpentinasto se penjući do oštrog zavoja, križanja u obliku slova V. Jedna prometnica je niža, dok se drugi krak penje i uokviruje visinsku razliku, padinu parcele postojeće ambulante u naselju Gračani. Postojeća građevina nalazi se uz istočnu prometnicu i ulaz je na višoj etaži. Nova građevina ambulante slijedi zatečenu strukturu. Glavni ulaz je također s istoka, direktno s prometnice. Građevina formira uličnu sliku, nastavljajući se na postojeće igralište i građevinu društvenog standarda. Dvoetažnost nove strukture jasno je naglašena izmjenom materijala, dok objekt uokviruje jasan kubus, jednostavan volumen.
Tlocrti su međusobno izmaknuti, slijede padinu terena i na taj način ostvaruju ukupnu zonu izgrađenosti koja je u okvirima zadanim planskom dokumentacijom. Gornja etaža je tlocrtno manja u odnosu na ukupnu izgrađenost, te čini do 75% tlocrtne površine markice građevine.
Obzirom da se radi o građevini javnog standarda, izbjegnut je doživljaj stepenastog volumena. Introvertiranost zdravstvenih sadržaja ostvarena je unutarnjom zelenom terasom, uokvirenom zapadnim zidom. Na taj način park i zelenilo koje se zadržava u većoj zoni parcele postaje i dio građevine, a sam zid predstavlja zaštitu od zapadnog sunca.
Percepcijom i doživljajem nove građevine treba se odmaknuti od okolne stambene strukture, koja svojom dimenzijom i izričajem ne ostvaruje moguću kvalitetu na zelenim zagrebačkim padinama.
Srednjoeuropska urednost urbane kulture ovaj dio bi mogla pretvoriti u pozitivan primjer odnosa prema vremenu i mjestu.
Sva pročelja su jednako strukturirana. Donji dio uz teren je betonski, a gornji, u pomaku ali uokviren, je drven, pravilnog rastera i odmakom prozorske strukture od zatečenih susjednih stambenih kuća. Na taj način napravljena je nužna distanca. Krov je strukturiran, ritmičkom izmjenom nižih i viših dijelova unutar konstruktivnog rastera omogućuje nadsvjetla, a u prostoru stvara doživljaj koji prevladava u cijelom gornjem katu. Pet krovnih rastera orjentirani su na dvije strane, a izmjena se događa točno iznad stubišnog dvoetažnog prostora puštajući svjetlo u ovu glavnu komunikacijsku zonu s dvije strane.
Struktura krova vidljiva je jedino s istočne strane orjentirane prema ulici gdje se nalazi glavni ulaz. Na taj način se ulazno pročelje naglašava, stvarajući novu sliku unutar postojeće ulice. Dvoetažna funkcionalna struktura prostorno je izmaknuta iz zatečenog mjerila.

Projektim zadatkom detaljno su raspisani svi sadržaji i vrlo funkcionalno smješteni po etažama.
Takvu funkcionalnu shemu slijedi i prostorna organizacija nove građevine.
Zasebne ordinacije projektirane su unutar prostorno vrlo precizne strukture, poštujući površinske parametre programa, ali i važeće planske dokumentacije koja sve uokviruje unutar maksimalnih 400 m2. Glavni ulaz nalazi se na nivou gornje etaže. Prostorni smjerovi etaža su razločiti. Gornja ima organizaciju okomito na smjer ulice, dok je donja organizirana uzdužno. Na preklopu ova dva smjera dvoetažan je prostor sa stubištem. Prolazom kroz ulazni trijem vidljivo je unutarnje dvorište i ostakljena stijena samog stubišta. S desne strane nalazi se ginekološka ordinacija. Prostori sestre i liječnika su spojeni. Sestrinska soba gleda na zelenilo dvorišta otvorenom širokom stijenom. Lječnička soba ima nadsvjetlo unutar veće visine krovne strukture. Na taj način ostvarena je privatnost, ali i nužna kvaliteta prirodnog osvjetljenja bez vanjskih neželjenih pogleda. Na suprotnoj sjevernoj strani zasebna je ordinacija opće medicine gdje se ponavlja sistem osvjetljenja sestrinske sobe prema zatvorenom dvorištu, a lječničke preko podignute stijene koja osigurava privatnost, ali i dobro prozračivanje uz poveći volumen prostora u cilju bolje kvalitete zraka. Na ovoj etaži, između ordinacija, uz ulaz, nalaze se i sanitrarije za osoblje s garderobom, prostor za dizalo, sanitarije za korisnike i osobe smanjene pokretljivosti. Svi servisni prostori projektirani su tako da se izbjegne izravan kontakt sanitarnih kabina s komunikacijskim prostorima. Na taj način organiziran je i prostor za čistačicu. Dolaskom do samog stubišta sagledava se i organizacija, usmjerenje donjeg kata. Stubište je u prostoru uzdužnog hodnika, čekaonice. Donja glavna komunikacija dobiva osvjetljenje s krajnjih strana, te isto tako preko velike ostakljene stijene na gornjoj etaži uz stubište. Na sjevernoj strani nalazi se pedijatrijska ambulanta, s doktorskom i sestrinskom sobom. Uz sestrinsku sobu, na drugoj strani je i patronažna sestra. Uz sjevernu fasada, sa zasebnim sanitarijama je i prostor izolacije s izravnim vanjskim pristupom. Na južnoj strani nalazi se stomatološka ordinacija. Na ovoj etaži ostvarena je mogućnost i eventualnih zhasebnih ulaza, na sjeveru zaseban ulaz u pedijatriju, a na jugu u stomatologiju. Na ovakav način moguće je izbjeći izravne kontakte bolesnika, te ostvariti njihovu dodatnu zaštitu. U sredini građevine, uz prostor dizala nalaze se sanitarije za korisnike.
Energetski prostor ima mogućnost zasebnog vanjskog pristupa.

Konstruktivna, gradbena struktura jasno slijedi prostornu percepciju građevine. Donja etaža je masivna, betonska s pravilnim rasterom u oba smjera. Zidovi i temelji su betonski, kao i vanjsko pročelje koje je od ljevanog betona s toplinskom izolacijom između dvije stijene. Na taj način ostvaren je kontakt s tlom, padinom između dvije prometnice.Iznad jasne strukture betonske baze nalazi se drvena prostorna konstrukcija gornje etaže. Ponovljen pravilan raster stupova slijedi postavljeno pravilo. Konstrukcija postaje važan i nedjeljiv dio arhitektonske percepcije. Vanjski zidovi nisu samo obloženi, već predstavljaju sistem gradnje. Jasan ritam panela, uokvirenih, ritmički pokazuju strukturu kuće, iskreno otkrivaju način slaganja i komponiranja cjeline. Bez obzira na dvojnost materijala građevina je formirana i prikazana u svojoj jedinstvenosti, nedjeljivosti. Logičnosti i pravilnost tlocrtne organizacije slijedi i pravilna krovna struktura, izmjena viših i nižih dijelova pokazuje odnos prema cjelini, ali i naglašava ulaznu frontu građevine. Krovna prozračnost, kvaliteta ventilacije i osvjetljenost unutrašnjosti postaju neizbježan dio ukupnog doživljaja građevine kao cjelovite forme.Struktura je u svim djelovima beskompromisno vidljiva i prisutna bez obzira na tlocrtnu i funkcionalnu kompleksnost.
Svi unutarnji materijali, a osobito završne obrade, osiguravaju apsolutno jednostavno održavanje, čišćenje u skladu sa zahtjevima koje postavljaju građevine zdravstvenog sadržaja. O tome se posebno vodilo računa. Ugodnost unutarnjeg ambijenta, zaklonjenost od pogleda te laka uporabljivost svih sadržaja i elemenata prioritet je prilikom projektiranja svih sadržaja, a mogućnost zasebnih ulaza u pojedine ordinacije pridonosi mogućoj daljnjoj kvaliteti buduće ambulante.

Obilaskom postojeće parcele nedvojbeno se stiče dojam da se ambulanta nalazi unutar zelenila. Takav doživljaj želi se i zadržati i novim rješenjem. Postojeće visoko zelenilo se zadržava, uz obaveznu sadnju novog zelenila oko buduće ambulante. Padine su zelen, kontinuirane. Kako bi se pojačao odnos prema zelenilu građevina uokviruje vanjski prostor koji unutar sebe također dobiva zelenilo. Građevina je ozelenjena i iznutra i izvana. Drvena vanjska fasada jasno se uklapa u takvu ideju. Autohtono zelenilo podsljemenskog dijela se zadržava, uz odluke prema zimzelenim sadnicama koje osiguravaju jednostavno održavanje. Dio projekta okoliša su svakako i elementi vanjske opreme, klupe, rasvjeta, te kante za otpatke. Postojeći pješački put na južnoj strani je zadržan uz nužnu sanaciju i uređenje. Parkirališna mjesta nisu grupirana, već se disperznom postavom i travnatim popločenjem uklapaju u ideju zelene oaze u Gračanima.